недеља, 28. септембар 2014.

ABERGAZ (intervju)

Pobuna: Recite za početak malo biografskih podataka o Abergazu…
Abergaz:  Ahojla - Njecolina ovdje! Ma sve je nastalo tako što imah neke pjesme, a prethodni bend Truj Se Dok Si Mlad, gdje svirah ritam gitaru, nisu htjeli više svirat pank, već se bezvezno kurčit u metalu - pa onda napravih Abergaz 7.3.2006. u 21 sat navečer, u Zagrebu. Jedino sam ja od početka, budući da sam i pilot istog, a diskografija broji 3 studijska albuma LP duljine, dva takva live albuma, te ima i epejeva i spotova da im trenutno više ne znam brojku, a trenutačno snimamo po poglavljima, najnoviji LP.

Pobuna: Punk, kao i svaki vid alternativne muzike je odavno paralisan u našem društvu, kako opstati i uopšte pronaći publiku?
Abergaz: Treba rokati i pokazati da se stvarno stoji iza svojih riječi, a ne samo brijati na nešto zbog eventualne aktualne mode u toj 'alternativi' - pa to onda i drugi prepoznaju i podržavaju te. Paralizirani vid iste bi ljudima trebala biti samo noga u guzicu da se još više trude, umjesto da plaču i igraju se žrtve. Ako je nešto iskreno i srčano, to se napro­sto mora probiti iz glave autora do publike. Recept za opstanak jest da treba živjeti u sadašnjosti, a ne gonit se u neka druga vremena, jer kada čovjek živi u sadašnjosti, traži način da se snađe, a ne neku fuj ispriku.

Pobuna: Glavna tema vaše muzike je bunt. Protiv čega se najviše bunite?
Abergaz: Ovisi od pjesme do pjesme. Svaka je u drugu poru društva usmjerena granata, koja svojom eksplozijom prodrma misli prilikom udara.

Pobuna: U kompu imam sva vaša izdanja u mp3 formatu. Jeste li snimali šta na nosa­čima zvuka, ima li izdavača koji bi ispratili priču vas i bendova sličnog zvuka?
Abergaz: Imamo snimke na cd-ovima i audio kazetama. Iste su nam na distribucijama po britanijama i amerikama, jer sam se trampao za iste, kako bih nabavio i druge vinile i kazete što me diraju, a najbliži 'druga ruka' distributeri su frendovi iz zagrebačkog Doomtown Recordsa. Naklade opipljivih nosača nisu nikad velike, jer sve plaćamo iz svojeg džepa - od snimanja do pakiranja, nešto trenutačno kombiniramo sa stranim izda­vačima da nam objave ploču, jer nemamo sami novaca da je otisnemo - pa ak bude neš' od toga, svakako ćemo objavit informaciju na našoj stranici.

Pobuna: Kako organizujete svirke, gde vas najčešće zovu?
Abergaz: Najviše interne­tom za svirke izvan Zagreba, a telefonom lokalno, jer je valjda tak najlakše. Scena u Hrvatskoj je tokom godine izrazito centralizirana u Zagreb, što je nama osobno super jer tu živimo - pa svako malo od jeseni do ljeta možemo na neku svirku vrijednu spomena, ali je istovremeno šteta da nema više toliko gigova izvan njega. Vidim da se sad nešto ekipa u Varaždinu i Karlovcu pokreće - stvara se nešto - bilo bi predivno kada bi sve to buknulo ne samo na ostatak države, nego i na ostatak regije, a neka i u cijeli svijet. Ak u ovom današnjem svijetu nemaš inspiracije - onda stvarno bokte jebo.



Pobuna: Koja publika dolazi na svirke Abergaza?
Abergaz: Panksi, hardkoraši, trešeri, metalci, pijanci, zgodni, ružni - svakakvi znatiželjnici i znatiželjnice. Rijetko kad naiđu nekakvi pečinarski ksenofobičari, jer oni hvala svemu brzo odjebu, kada vide da ne pušimo njihovu mržnju, već uživamo u životu kak znamo i umijemo.

Pobuna: Današnji punk uglavnom 'pronalazi' uzroke i konstantuje društvenu stvarnost. Nudi li Abergaz nekakva rešenja. Šta uraditi da nam svima kolektivno bude bolje?
Abergaz: Nudi riješenja, tako što promućka ti misli i doneseš svoj zaključak, kojeg stavaljaš onda dalje u koliziju sa drugim zaključcima - dogodi se komunikacija - sa komunikacijom dođe i razumjevanje, a sa razumjevanjem akcija - i eto ti u životu zajebancija, od koje bude svima kolektivno bolje. Ne moš' svima udovoljit, dapače - niti trebaš. Niti ne žele svi da im bude bolje, jer da žele - onda bi na tome stvarno i radili.

Pobuna:  Prošle godine ste nastupali u Beogradu i ako se ne varam u Somboru? Kako Beograd iz vašeg ugla prihvata punk?
Abergaz: Bilo nam je super, gdje god da smo po Srbiji i Vojvodini svirali. Ljudi su nas uvijek odlično prihvatili i napili - odlična zajebancija i druženje; sa veseljem isčekujem neki sljedeći susret sa prijateljicama i prijateljima tamo.

Pobuna: Postojite 6 godina (ispravite me ako grešim), šta je to što biste izdvojili kao vaš najveći uspeh; ima li nešto što biste uradili drugačije, gledano iz ovog vremenskog ugla?
Abergaz: Prošlo je već više od osam godina od 7.3.2006. i toliko sam stvari proživjeLA sa Abergazom, da svoj život zapravo više ne mogu zamisliti bez njega. Iako su se događala i mnoga negativna iskustva sa ljudima - nekako bi ih uvijek nadmašila sva ona pozitivna, tako da mislim da je baš onako kako je trebalo bit i kako je svaka osoba koja je bila ili je još uvijek dio te priče - taj trenutak to željela. Napadali su me i fizički zbog pjesama - ali smo nastupali skupa sa Jellom Biafrom, Anti Nowhere League, 999 - te svakakvim drugim što stranim, što domaćim nama dragim bendovima. Neki su članovi čak izdali i naše prije svega prijateljstvo - ali je Abergazu svejedno svakim trenom sve više proradila inspiracija, tako da sve to samo potvrđuje onu tezu iz još nesnimljene pjesme, koja kaže da: bez govana niti nema ciklusa života. Naravno da je također bitno i šta pustiti u kanalizaciju te se obrisati od ostataka, da ne dobiješ hemeroide ili neku goru infekciju.

Pobuna: Za kraj?
Abergaz: Živi bili - pa vidjeli, a možda i sudjelovali!



Marko Nedeljković

Нема коментара:

Постави коментар