недеља, 11. јануар 2015.

Toni Aničić Koja: “Ljubavne pesme, ali na naš način” (intervju)

Splitski bend Đubrivo početkom novembra objavio je samostalno svoj novi album pod nazivom Krvave bajke, koji se besplatno može preuzeti i putem interneta. Zato koristismo prilku da pre svega o novim pesmama, ali i drugim temama vezanim za Đubrivo, popričamo sa njihovim pevačem Tonijem Aničićem, koji je svima poznatiji pod nadimkom Koja.

 

Novi album Đubriva pojavio se kako ste i sami istakli 7 godina i 7 meseci nakon prethodnog. Šta je sve uticalo na toliku pauzu s obzirom da je poznato da su pesme manje-više bile gotove znatno ranije?

Prvo je, nedugo nakon izlaska prvog albuma, došlo do bitnih promjena u postavi, onda je uslijedio proces adaptacije novih članova, pa niz koncerata, pa sve veće životne obaveze. Bilo je faza kad se po par mjeseci ne bismo niti viđali, a kamoli vježbali ili stvarali, a u takvim je uvjetima rad nemoguć. Napokon smo se sabrali i odlučili se posvetiti tom albumu, ali onda su nastale raznorazne studijske komplika­cije (opet dijelom zbog nagomilanih ostalih obaveza) i evo tek sad smo ga uspjeli izbaciti. Prve reakcije publike su "vrijedilo je sedmogodišnje čekanje" i jako sam sre­tan zbog toga.

Pridružujem se mišljenju da je al­bum zasta vredelo sačekati. Album se kako je poznato naj­pre pojavio u mp3 formatu na inter­netu, dok je njegovo fizičko izdanje poja­vilo, na dan kada vodimo ovaj razgo­vor. Praktično iz­danje ste sami reali­zovali? Zašto nije došlo do dogovara sa nekim od izdavača?

Točno, album smo izdali potpuno neo­visni o bilo kome. Do dogovora ni s kim nije došlo jer dogovora ne može biti ako obje strane nisu zadovoljne, je l’ tako? Ako ti netko ponudi ugovor tipa "dužni ste to i to u tom i tom roku, trebate ovo i ono tad i tad, to i to ćete napraviti tako i tako", a taj isti netko ti ugovorom ne garantira ama baš ništa, bi li to potpisao? Ja nisam niti ću. Ok, nije problem ni iskeširati neki novac za pokrivanje troškova studija ili spota, čak ne tražim ni da nam neko plati bilo šta od navedenog, ali može li mi ijedna diskografska kuća ugovorom garantirati na koji će se način i hoće li se uopće brinuti o našoj kari­jeri? Lako je potpisati ugovor, ali šta dalje? Oćeš li mi osigurat pojavljivanje u medi­jima i vrćenje na radijima i tv-u? Nećeš. Pa koja mi onda korist od tebe?

Da, poznati su problemi sa diskografskim kućama sa kojima se suočava veliki broj bendova. Gledano iz te perspektive ima li šasne da se Đubrivo sa svojim nekim budućim spotom opet nađe i na MTV-u?

Zar se Đubrivo ikad nalazilo na MTV-ju, ako ne računamo vrćenja u 4 ujutro, ili ona dva-tri puštanja u normalno doba? Na novom albumu imamo najmanje dvije pjesme koje mogu biti (i biti će) hitovi, ali šta vrijedi ulaganje ogromnih novaca u spotove kad ti ih nitko ne želi vrtiti?
 
Znam da sam vas par puta ulovio na ovom regionalnom MTV-u sa pesmom „Vaša ćerka“. U stvari meni se čak bizarno čini da je MTV, alternativa u odnosu na domaće kanale. Koliko je takva situacija plod provokativnih tekstova Đubriva, a koliko drugih okolnosti?
 
Par puta je jednako ništa. Mediji se ne mogu vaditi na provokativne tekstove. Pogle­daj koliko u hip hopu ima psovki, pa su opet medijski jako dobro pokriveni. Da bi se pojavljivao u medijima, moraš "podmazat" koga treba i padat na koljena pred kim treba, a mi nismo takav bend.

Slažem se da je to nedovoljno da bi bend stekao neku širu prepoznatljivost kod potencijalne publike. Opet sa druge strane mišljenja sam da je Đubrivo izvršilo znatan uticaj na razvoj scene. Mnogi, popout benda Mortal Kombat upravo to ističu. Kolika Vam je to satisfakcija za dalji rad?
 
Izuzetno respektiram Mortal Kombat i to mi je veliko priznanje. Izbjegavam o sebi misliti na takav način, ali istina je, stvarno smo utjecali na priličan broj bendova.
 
Kako je uopšte došlo do toga da Đubrivo ima intrigantne i neobične tekstove? Pre vas, jedino se mogu setiti da je Satan Panonski pravio neku vrstu takvih tekstova, mada opet drugačije nego što to radi Đubrivo.

Satan nije utjecao na naš rad, osobito ne glazbeno. Respekt njemu, ali to je nešto sas­vim drugo. Bila je 1994. godina. Imali smo 18 i trebalo je biti drugačiji. Dosta nam je bilo ljubavi, mora, sunca, palmi, barki i ostalih tipičnih dalmatinskih sranja, htjeli smo nešto drugo. Tad smo rekli - pisat ćemo i mi ljubavne pjesme, ali na naš način. I stvarno, kad bolje pogledaš, to su sve više-manje ljubavne pjesme, hehehe.

Zaista, samo ljubav na neki čudan način. Čak bi se reklo da sledite i rodnu rav­nopravnost- nekad je žrtva te ljubavi muškarac, a nekad žena. Da li ste to smisleno tako uklopili na novom albumu? (smeh)

Uvijek je muškarac žrtva, hehehe. Ništa nije išlo smisleno, pišemo šta nam dođe i improviziramo, na kraju skupimo pjesme, posložimo ih i objavimo, ne vodimo računa o tim popratnim faktorima. Jedino je ponekad teško pronaći gadost o kojoj još nismo pisali. 
 
Zaista je teško pronaći takvu gadost. Opet možda na iznenađenje nekih na ovom albumu se našla jedna obrada i to sastava Rokeri s Moravu. Zašto ste baš njihovu pesmu „ Daj ribu“ izabrali?

Uz kazetu Rokera s Moravu sam još prije osnovne škole naučio čitati ćirilicu, a nji­hova "Stojadinka ovce šiša" mi je bila jedna od omiljenih pjesama. Boris Bizetić je valjda najduhovitiji ex-yu glazbenik kojem se svi članovi Đubriva dive, pa smo iz za­jebancije počeli svirati "Daj ribu" uživo jer je brza i ritmički nam strašno odgovara. Kad smo primijetili kakvo ludilo nastaje za vrijeme njenog izvođenja, rekli smo - ob­avezno je stavljamo na album. Inače mi se gadi ovaj neo folk rock val, ali Rokeri su viša dimenzija. Ponekad, kad odemo na dalji put, slušamo ih da se oraspoložimo.

Otkrio si tako i deo tvog širokg muzičkog opusa koji slušaš. Koliko sam u pravu, kada smatram da je upravo to dalo i značajan pečat zvuku Đubriva na pos­lednjem albumu? Po meni njega je u muzičkom smislu jako teško svrstati. Ima tu punka, metala, blues-a...

Pet nas je u bendu i svi slušamo različite stvari, logično je da se utjecaji isprepliću, a činjenica je i da smo od početka žanrovski široki. Ne može se to svrstati. U koji žanr bi svrstao bend koji na isti album stavi pjesme "Krvava bajka" i "Priča se po gradu", ili "Ilija" i "Maljava Mare"? Ali, čak ni to ne radimo namjerno, jednostavno stvaramo kako nam dođe. Ako tip teksta ili početna melodija zahtijeva country aranžman, bit će country. Ako je metal, bit će metal itd. Ne mogu se zamisliti u bendu koji nekoliko desetljeća na nekoliko albuma bez prestanka svira jedno te isto i samo reciklira. 
 
Znači potpuna demokratičnost. Pred kraj ovog razgovora da pređemo na neka uslovno rečeno jednostavnija pitanja. Šta sanjaju članovi Đubriva osim paštete?
 
Sanjamo bolja i pravednija vremena za glazbenike, vremena u kojima neće uspijevati podobni nego talentirani, u kojima diskografske kuće neće voditi neznalice, u kojima o tvoj sudbini neće odlučivati bilo koji štakor s 200 eura u džepu, u kojima neće baš svaka pizda moći umišljati da je sposoban za menadžerske poslove i u kojima nečiji uspjeh neće nužno biti povezan s utjecajima političkih lobija.

Možda je ovo i dobra poruka kojom bi vredelo završiti ovaj razgovor. Ostaviću ti ipak priliku kako je i red da najaviš nove aktivnosti Đubriva u narednom periodu. Šta je sve u planu?
 
Uh, da je para koliko planova, hehehe...klasičan odgovor - u planu je svirati, promovi­rati novi album i pokušati opstati do idućeg. Svjesni smo da dolazi sve više mladih atraktivnih bendova, ali mislimo i da smo novim albumom postavili neke nove stan­darde u "zajebantskom" izričaju. Stari smo, ali još se ne damo. Uostalom, znaš kako se kaže - "bez starca nema udarca". 
 
Hvala ti na izdvojenom vremenu za Fanzin Pobuna!
 
Hvala tebi, pozdrav fanovima Đubriva u Srbiji. 

Miloš Ivanović

                                                                                                                           

Нема коментара:

Постави коментар