NOISEFIGHT (intervju)

      Pulski sastav Noisefight prošle godine je objavio svoj album prvenac pod nazivom „Downward Spiral“, čiju ste recenziju mogli da pročitate u jednom od prethodnih bro­jeva Pobune. Od tada je bend koncertno veoma aktivan promovišući svoje ostvarenje. Sve nam je to povod za razgovor sa gitaristom Noisefighta – Nevenom, od koga ćemo saznati i kakvi su dalji planovi grupe.

Za početak jedno naizgled banalno pitanje. Kakvo je iskustvo snimati prvi album? Da li se u bendu tim povodom osećalo izvesno uzbuđenje?

Većini od nas iz benda je ovo bio prvi susret sa studijskim snimanjem i ostali iz benda bi si složili da je bilo prilično traumatično iskustvo. J Mislim da većina "manjih" bendova  funkcionira na način da se zatvore u svoje prostorije za probe, naprave određen broj pjesama i onda uđu u studio i snime materijal, što je bila i naša ideja. Međutim, kada jednom uđeš u studio, snimiš materijal, preslušaš ga detaljno više puta, onda ideje počnu dolazit same od sebe i inspiracija je neiscrpna. Mislim da smo na kraju većinu tih ideja, finesa i kojekakvih preinaka uspjeli prenjeti na materijal, a sve sa ciljem da "začinimo" cijelu priču i na neki način obogatimo pjesme.

Primetno je da su pojedine pesme dobile drugačiji zvuk u odnosu na vaše demo snimke. Koliko je to plod iskustva koje ste koncertima stekli, a koliko rada sa lju­dima u studiju?

Rekao bih da je to više stvar rada u studiju i u jednu  ruku nekih novih, drukčijih pristupa glazbi. Naše prve demo snimke za pjesme Deception i War of Olympia su same po sebi označile melodic punk žanr, no u bendu smo se složili da im treba dodati ono nešto što bi ih izdiglo na razinu albuma, možda neki back vokali, malo osvježiti neku solo dionicu, dok će sam miks učiniti ostalo. Mislim da smo u tome uspjeli, mada nam još neki prija­telji zamjeraju da demo snimke zvuče bolje i energičnije.

Do sada ste snimili spot za pesmu „ American Way“. Postoje li planovi da uradite još neki video vezan za još neku stvar sa ovog albuma?

Spot planiramo uraditi već dulje vrijeme, međutim, kako vrijeme odmiče i zbog inih razloga, ne uspjevamo napravit drugi spot, mislim da će to biti za neku od stvari sa no­vog albuma.

Spomenuo sam u uvodu da ste imali veći broj nastupa nakon izlaska albuma. S obzirom da ste da se tako izrazim mlad bend, koliko vam je bilo teško da to ostva­rite?

Zapravo je još uvijek teško zbog brojnih razloga, mada mislim da smo se kao mlad bend relativno dobro snašli. U početku je uvijek teško jer ne znaš od kuda krenuti, kome se javiti i slično. Međutim, kroz svaku novu svirku upoznaš nove ljude, organizatore, ekipu iz bendova s kojom djeliš stage i na taj način stekneš nova poznanstva, prijateljstva i proširiš krug prijatelja koji pomognu tebi, pa ti pomogneš njima, da li kontaktom za svirku, il se nađete u ulozi organizatora svirke. Ipak, najvažniji faktor u cijeloj toj priči je publika, od koje scena zapravo i živi. Isto tako, podrška scene započinje na lokalnoj razini i podrškom mladih neafirmiranih bendova, jer odlazak, primjerice, na koncert Hladnog Piva ili Metallice, nije podržavanje scene, mislim da je to svima jasno.

Imali ste prilike i da svirate na određenom broju festivala. Smatraš li da ipak ne postoji dovoljno „žanrosvkih“ festivala za punk/hardcore bendove?

Pa ovisno o kojem se gradu ili sredini radi. Pula, primjerice, kao punkerski i rokerski grad "diše" punk već dugi niz godina, kroz Monteparadiso klub i Monteparadiso festival, pa je tu Viva la Pola, kao i nekoliko sličnih festivala koji okupljaju različite žanrove. Mislim da je to na neki način zakon ponude i potražnje, jer ako postoji zainteresirana masa za određenu vrstu glazbe, najverojatnije će se festival održati i proći uspješno. Međutim, publika kao takva se ne stvara sama od sebe, već se gradi. Smatram da je u nekim slučajevima i sredinama potrebno isforsirati festival, makar nekoliko manjih iz­danja ispočetka, čisto iz razloga da se publika stvori ili pak postojeća "probudi", i na taj način i mlađe generacije zainteresiraju za alternivnu glazbu; bilo da se radilo o punku, metalu, rocku, hardcore-u…

Radite li na novim pesmama ? Kada možemo očekivati novosti u tom pogledu od Vas?

Trenutno imamo 6 novih pjesama i pored toga, poprilično nerazrađenog materijala i ideja, koje čekaju da ih se posloži u smislene pjesme. Album planiramo snimiti početkom sljedeće godine, a sam izlazak albuma, u ovom trenutku, ambciozno najavl­jujemo za proljeće 2015.

Gde Vas možemo očekivati od jeseni?

Trenutno smo u fazi bookiranja koncerata, tako da još nisu svi datumi potvrđeni, no ono što za sad znamo i ono što bi vjerujem zanimalo čitatelje je da dolazimo po prvi put u Srbiju. Sviramo u Zrenjanin 20. septembra na „ Hardcore show party 9” u klubu Zeppe­lin. Veoma smo uzbuđeni po prvi put doći i predstaviti se domaćoj publici i ovim putem pozivam sve Vas koji ste u mogućnosti da dođete na festival, podržite bendove i na­ravno, otvoreni smo za druženje, pa dođite, popričajte i popite pivu s nama, bit će nam drago.  Teško nam se uskladit s poslovima i godišnjim odmorima, pa će plan za mini tour od 3-4 dana po Srbiji za sad malo sačekati. Od ostalih datuma, u planu imamo pos­jetiti Austriju, par datuma u Sloveniji i Hrvatskoj u oktobru i novembru, sve na principu vikend svirki. Nakon toga sjesti i završiti pjesme za novi album, snimiti isti i možda konačno isplanirati i neki tour.

Preporuka čitaocima šta da poslušaju od novijih albuma?

Lista bi mogla biti poduža jer ima masu genijalne glazbe, al evo ovo je moja svedena na 5 najboljih albuma koje sam preslušao u zadnje vrijeme i koji odskaču od svega ostalog:
Kvelertak – Meir; Real Life Version - Sound of Progress; SeeHearSpeak - Time Heals; Evergreen Terrace - Dead Horses; Rise Against - "Black Market.

Miloš Ivanović